sri - 07.02.2007
Za I.
Mirno sjedimo, ko stranci u tišini
Skrivamo bolne riječi, pravimo se da nikad ih ni nije bilo.
Molila sam sinoć za nas...
Tek onako, prosila Boga da nas spasi.
Snova više nema, samo već prođeni putevi života....
Iznova ih prelazimo, jer novih za nas nema.
Svaki dan je isti, svaki pogled gorak u ustima.
Znaš da sam plakala iako to nisam imala snage reći.
Znam da si bio sinoć s njom.
Tebi vjerujem, ali znam koliko daleko ona može ići.
I znam, znam da ću se na tebi iskaliti.
Jednostavno bojim se da ću te izgubiti i ....
Ma, nema opravdanja za ono što ću napraviti.
Reci mi ljubavi, gdje je granica između ljubomore i straha?
Bojim se gubitka kao da si moj – kao da si neka igra koja nosi veliku nagradu.
Nekakvu pobjedu....
U mojim očima, nosiš više od pobjede.
Nosiš osmijeh u lošim danima, nosiš prošle dane pune uspomena, nosiš zagrljaj u gluhim noćima....
Guši me osjećaj da mi bježiš pod prstima, jer nema riječi koje bi opisale taj osjećaj.
I znam da uzalud se bojim, sutra si opet tu uz mene, ali pitam se ponekad...
.... da li je ljubav drugo ime poraza?
Što ti kažeš?
Ja mislim da sam zaslužila bolje od strahovanja i tuge.
Molim te vrati se doma, jer srce me previše steže....
P.S. Volim te....
0 Comments:
