Shatered dreams

Daleko sam od sna, daleko sam od pučine.

Ovo tijelo koje čuvam za dvoje, sada mi se gadi.

Sirov svijet, još sirovija ja. Pomalo djetinjasta, nikako sretna.

Svi mi želimo ponekad spasiti svijet, ali jedino što treba spasiti smo mi sami.

Konfuzije u glavi, bol u srcu.

Zovem te, samo da kažeš da će sve biti u redu. Odgovora nema.

Mostovi, ulice, parkovi – prazni. Kiša curi.

Crveno vino opija mi usne.

Nisam dovoljno jaka da podnesem sve ovo.

Ne želim ovo dijete, ne želim tebe.

Ne želim, ne želim, ne želim!!!!

I ne mogu, ne mogu ovo podnijeti sama.

Par otkrivenih karata na stolu, i jedna knjiga.

Knjiga koja navodno mijenja živote.

E da je neko drugo vrijeme….. Možda ovih suza ni ne bi bilo.

Evo otkucava ponoć.

Novi dan, nova muka mislim si.  

Sklopila bih oči, ali ne mogu. Noć je gora od dana. Samoća, hladan krevet - ono čega se bojim.

želja za dodirom i razumijevanje – jedino što želim.

Natopljen jastuk slanim izlučevinama, poput nekog dosadnog sna sve ovo se ponavlja.

Previše bola, premalo utjehe.

Previše straha, premalo svjetla.

Prevelik teret za mene i ova četiri zida….